Sve je privremeno a navika je cudo

Sedam godina, s prekidima, objavljivala sam postove na bosanskom blog portalu blogger. ba. Naravno, razlog zbog kojeg sam izabrala taj portal jeste sto dolazim iz Bosne i upravo taj portal i ti blogovi su za mene bili nacin kako da ostanem povezana za svoju kulturu i za svoj narod, posebno nakon sto sam napustila zemlju kako bih studirala u inostranstvu prije sedam godina. Povezanost s tim blogom mi je davalo sansu da cujem vijesti iz moje zemlje ne samo iz medijske perspektive nego i iz perspektive naroda, da cujem kako Bosanci tumadje medjunarodne vijesti i informacije, da upoznam ljude, da se izrazim i da budem razumijena. Ono na sta nikada nisam racunala jeste da ce jednog dana doci taj dan da ce ovaj portal morati da se zatvori (u ovom slucaju zbog finansijskih problema i teskoca odrzati se uz postojece svjetske trendove). I danas se to desilo u slucaju kada smo svi primili notifikaciju da od 1. marta 2015 godine ovaj blog vise nece postojati. Trazili su od nas da downloadujemo nase postove i srecom ja sam imala samo 134 strane. Mnogi su imali po 1000. Ali ono sto ne mozemo downlodovati jesu emocije, konekcije, dogadjanja, i povezanost koju su blogeri zajedno prozivljavali na tom blogu zajedno 10 godina. Blogeri su jedni drugima bili ogromna utjeha i podrska i ohrabrenje i mnogima od njih ce biti tesko da se prilagode na nesto novo i drugo: nove ljude, nove dizajne, nove lokacije. Blogeri sada traze svoje nove domove i ja sam odlucila da svoj dom pronadjem na drugim mjestima.Ovo me podsjeca kako je sve u zivotu prolazno. U proslosti smo imali yahoo i hotmail adrese, koristili smo MSN i yahoo chat, Facebook nije postojao a cak i kada jeste trebalo nam je jako dugo da se naviknemo na njega – mnogi su odbijali da mu se pridruze. Ali ipak kasnije vecina nas se prilagodila. S vremenom se covjek na sve navikne. Svaka promjena u pocetku izazove reakciju ali kasnije se naviknemo i pocnemo uzivati u tim novim stvarima. Zato sam sebi rekla uzivaj dok trje. Sacuvaj postove do kojih ti je stalo jer sutra se sve moze izbrisati (istoga me je strah s FAcebookom i slikama). Kraj je obicno nesto o cemu obicno ne mislimo. OStanu samo sjecanja.