Kada te neko pita za misljenje (a ne zeli iskren odgovor)

Mrzim kada me neko pita za misljenje, sugestiju, feedback, te nakon sto isti dobiju malo se naljute i nije im pravo. To mi jednostavno govori da osoba nije htjela nista od toga sto sam ponudila vec samo odobrenje i potvrdu onoga za sto navodno traze misljenje. Onda me jednostavno pitaj da li se slazem ili ne slazem tako da ne gubim dragocjeno vrijeme davajuci ti konstruktivne prijedloge. Kao asistentu na fakultetu to mi se desilo bezbroj puta (u Kanadi sam asistent ne kod nas): student me pita za sugestiju a potom mi kaze ili da puno trazim ili da ne znaju sta hocu. Znaci samo si htio/la odobrenje, da kazem da ti je rad fenomenalan i nisi spreman da cujes da trebas nesto da promijenis. Niko ne voli promjene mada, kada dobijes iskrenu i realnu sugestiju, super bi je bilo razmotriti. Elem. Isto kao kad te pusac pita:”Smeta li vam da zapalim?” a ti odgovoris “smeta” dobijes pogled, bijes i mrznju. Pa zasto si me pitao/la kada nisi nikad spreman cuti tu rijec “smeta”! Zasto onda pitate?