Sinoc prije spavanja pitala sam svog 4-godisnjeg sina na cemu je zahvalan (Bogu,Budhi, Alahu, spiritualnim snagama ili visim energijama iznad nas, kako god ko hoce i zeli). Pored toga sto ga je ova aktivnost bas lijepo zabavila i svidjela mu se, neke od stvari na kojima se on zahvalio jesu: Tomas voz, njegov najbolji drug Alex, prozori na kuci, kuca, drvece i ljudi, mlijeko i krave, kosa, baka i deda … Jednostavno me podsjetio koliko je vazno ostati jednostavan i biti zahvalan za stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo. Sta bi bilo bez prozora i drveca i krava? I nana/baka i deda?
Nezahvalni smo kiši,vetru, suncu, životu,svemu…
Dečiji pogled je najbistriji mnogo toga od njih možemo naučiti onda kada se trudimo da ih nečemu naučimo.
Koliko je bitno samo ih slusati i pustiti ih da kazu ono sto stvarno misle u svojim glavicama. Nekad ih mi ucimo sta treba da misle a sta ne … ne bi lih i pripremili za drustvo da ne kazu sto ne bi trebalo … mada, samo ih treba pustiti