Biti zahvalan (iz perspektive cetvorogodisnjaka)

Sinoc prije spavanja pitala sam svog 4-godisnjeg sina na cemu je zahvalan (Bogu,Budhi, Alahu, spiritualnim snagama ili visim energijama iznad nas, kako god ko hoce i zeli). Pored toga sto ga je ova aktivnost bas lijepo zabavila i svidjela mu se, neke od stvari na kojima se on zahvalio jesu: Tomas voz, njegov najbolji drug Alex, prozori na kuci, kuca, drvece i ljudi, mlijeko i krave, kosa, baka i deda … Jednostavno me podsjetio koliko je vazno ostati jednostavan i biti zahvalan za stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo. Sta bi bilo bez prozora i drveca i krava? I nana/baka i deda?

2 Replies to “Biti zahvalan (iz perspektive cetvorogodisnjaka)”

  1. Nezahvalni smo kiši,vetru, suncu, životu,svemu…
    Dečiji pogled je najbistriji mnogo toga od njih možemo naučiti onda kada se trudimo da ih nečemu naučimo.

    • Koliko je bitno samo ih slusati i pustiti ih da kazu ono sto stvarno misle u svojim glavicama. Nekad ih mi ucimo sta treba da misle a sta ne … ne bi lih i pripremili za drustvo da ne kazu sto ne bi trebalo … mada, samo ih treba pustiti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*